Story of the staar & the moon

Svaki pokret prema ljubavnom kolosjeku,je ujedno i cekanje na prevoz.To prevozno sredstvo nekad kasni,nekad dodje na vrijeme,a rijetko porani. I sve dok putujete osjecate ljepotu,misli su vam sa kisnim kapima,ili sa suncem,ili sa snijegom,i kakvo god vrijeme bilo vani,vama je udobno u vasem prevoznom sredstvu.Ali ukoliko se desi neki kvar,vi dugo cekate na popravak tog istog,neki su nestrpljivi,zuri im se,pa nadju drugo prevozno sredstvo,samo oni najsretniji ostanu cekati,da bas taj autobus,voz,ili auto,u kome su uzivali tokom svog putovanja,i u kome su pohranili emocije,zelje, i misli,bude popravljen kako bi nastavili do konacne stanice i ponovo uzivali u svim tim blagodatima.Ti si bila moj voz-a ja cekajuci mozda i poludim skroz...;)

Ponekad u vasoj basti postoje stvari na kojima vam pogled ostane,i te male stvari zalede vas zivot na nekoliko sekundi,a da toga niste ni svjesni.U tih nekoliko sekundi vi ste bili svjetiljka u svijetu bez vremena.

Blago onome ko sanja snove...
I ko rukama zelje pise...
Svaki dio njegove dove...
Spusta se poput tihe kise...
Blago onome kog trava okruzuje...
I kome ptice donose vijesti...
Jer svako malo zasluzuje...
Ali vedri gosti nisu cesti...
Blago onome ko prema nebu gleda...
I ko vidi svijetle boje...
Dusha nikada kljuceve ne preda...
Dok na srcima katanci stoje...
Blago onomo ko dotice vodu...
I ko putuje planinama...
On osjeca potpunu slobodu...
I kad gazi po minama...
Blago onome kome vjetar lice umiva...
I ko hodi po stazama duge...
Njegova misja svrhu dobiva...
I odnosi sa sobom sve cestice tuge...
Blago li tebi moj mjesece...
Pa se moga srca odrece...
Tako rece-suza koja potece...

Na dlanovima mojim pise...
Trebam te jos vise...
U suzama koje padaju...
Oci tvoje sjaj imaju...
Na prozoru moga srca...
Postavljen sat koji kuca...
Na ostrvu za kojim tragasmo...
Samo biserne suze nadjosmo...
Koje su vrijednije od svih blaga...
Jer za ovim blagom dusha traga...
Naslonjen sam evo na zid...
I pored mene je moj stid...
Vuce me jako prema sebi...
I prica mi divnu pricu o tebi...
Kako si nekad cistila planetu...
I brinula se o izgubljenom djetetu...
Koje si milovala po kosi...
I zajedno ste trcali po rosi...
Sada mi govore da si ga napustila...
Zbog toga sto su druga usta govorila...
Tvoje srce osjeca da nije istina sto kazu...
Jer samo srca ne umiju da lazu...

Nekad pisao sitna slova...
Ostala jos samo jedna dova...
Sve ce biti iznova...
Onoga dana kada oci sklopim...
U moru savrsenstva cu da se utopim...
Blago onome koji sabura ima...
Pa darove svoje neocekivano prima...
Blago li ljudima lijepog morala...
Njima ne treba brdo para...
Blago li onom koji ovaj svijet vidi...
Onakav kakv uistinu i jeste...
On se svakog bica stidi...
Njega ce u poseban dio da smjeste...
Blago onome koji osmijehom zraci...
Onda kada se i vedri i oblaci...
Blago li se onome koji je pocascen svime...
I koji na usnama nosi samo Jedno ime...
Lijepa li stanja-lijepa li insana...
Zivot pun mana-a on ipak bez rana...


U Buharijinom Sahihu se od Aiše r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: "Čovjek, vjernik, će svojim lijepim ahlakom dostići stupanj postača i onoga koji klanja noćni namaz."

Bjezis od mene...samo bjezi...
Srce Gospodaru svome tezi...
Ovu dushu polahko rezi...
Na putu nema svijetla...
Zelim da budes istinski sretna...
Ne gledaj moju tamu...
Ni ovu ruku pruzenu siromahu...
Ni ove oci pune kise...
Sve je do sile Vise...
Na putu za kraj...ime pise...
Pocinje kao sunce...
Zavrsava kao mjesec...
U posudu je stavljeno srce...
Na kojoj stoji zec...
Bjezi od mene...tako treba...
Bjezi...za neke stvari treba vremena...
Ptica koja je slaba...
Njena odbrana je sutnja i istina...
Vodi me Gospodaru daleko...
Vodi jer nema osim Tebe iskren niko...

Stranice pune svijetla...
Budi vesela-budi sretna...
Na dnu ovog naseg zemaljskog tla...
Nalazi se lijepa istina...
Koja ka nebu ide...
Svi mjesec vide...
Kada je u punom sjaju...
Neka on bude pun svijetla i na kraju...
Bez jedne zvijezde svako moze...
Treba biti zadovoljan odredbom-moj Boze...
Srce dopire izvan koze...
A ipak je zasticeno...
Nebo ovo je prostrano...
Prostrana je i Milost-Plemenitog...
Koji cuva svakog roba svog...
Zna sta je najbolje za svakoga od nas...
Neka Milostivi svima pruzi spas...
Neka ovaj zivot ostane taman...
A neka ahiret bude prostran i ravan...

 "Znajte da zivot na ovom svijetu nije nista drugo do igra,razonoda i uljepsavanje, i medusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje ciji rast poslije kise odusevljava nevjernike, ono zatim buja,ali ga poslije vidis pozutjela,da bi se na kraju skrsilo. A na onom svijetu je teska patnja(nevjernicima), i Allahov oprost i zadovoljstvo(vjernicima);zivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje."(Kur'an:Al-Hadid,20.Ajet.)

U tihoj noci dojoh vidjeti tvoje oci...
Srce kao ptica u more skoci...
Biseru moj-koji si se krio...
Toliko sam te dugo trazio...
I sada kad si na srcu zasijao...
Prelijep je otok srece na njemu ostao...
Plovim u dubine tvoje...
Dajem ti sve sto je moje...
Jer ti i ja smo jedno...
Jer samo tako je ovo ostrvo vrijedno...
Ladjo moja od dijamanata...
Otkucaju srca moga-bez minuta i sahata...
Razum tesko prihvata...
Da je ovo cvijece tako mirisno...
Da je ovo nase nebo tako iskreno...
Ostaje ti predano...
Srce,dusa i tijelo...
I moga bica izvor i vrelo...

U tisini ove ljepote...
Mislim o tebi moj zivote...
U citavom krugu ove planete...
Uvijek osjecam da sam malo dijete...
A ja da sam mala beba...
Ti si jedino sto meni treba...
Ti si jedino sto me cini zivim...
I svemu oko sebe da se divim...
Pazio bih na tebe vjecno...
Samo s tobom je srce istisnski srecno...
Iako tajasntveno..
Iako skriveno...
uvijek je pred tobom poptpuno otkriveno...
srce  i dusa putuju skupa...
Moje pored tvoga tako jako lupa...
Hopaaaaa cupaaaaaa
Eno tamo  mupaaaaaaaa
Od nervoze bi kosu da cupa...
Kao da je sva roba skupa...
Jedna je samo tako visoke cijene...
Ona sto smo u njoj proveli nase dane...
I noci lijepe i besane...
Bez  ijedne mane...
Neka ovdje nasa tajna ostane...
A te moje ocu plave..
Tako svjetlucave sjajne..
I gledam kako trcimo  kroz  vrijeme...
Dal moje na tvom srcu pise ime...
Istina je da  pise...
Jer samo je ono uspijelo ove suze da brise...
Pa moje na tvom srcu dise...
Kad se sjetim sve one kise...
Pozelim da je kapljica sto vise..
I onaj vjetar sto ljubavlju mirise...
Tvoje i moje srce jedno za drugo dise..
i kucka...
i cupka
i lupka
i zbori...
i slusa...
ja sam tvoja dusha...
ti ljubav moja...
neka zive ljubicasta i bijela boja...
LJUBAVI MOJA...
DUSO MOJA!!!!!!
GARAVO SLATKO...
PLAVOOKO MOJE!!!!!!
NEKA MJESEC I ZVIJEZDE SAD NASE RIJECI BROJE...
I SVJEDOCE SRCA OTKUCAJE MOJE I TVOJE..

mooooooooooooooon&star............love ya!!
          ............staaaaaaaaaaaaaaaaar&moon...man and wife sooon.....hahahahahahhahahahhahahaahhahhahahahahahhahahahhahaahahhahahahahahahahahhah

OČAJNA I BOLNA DUŠA SMIRUJE SE U ZAGRLJAJU...
S DUŠOM KOJA JOJ NALIKUJE OSJEĆAJIMA...
KOJA IH S NJOM DIJELI...-KAO TUĐINAC S TUĐINCEM
ŠTO BESJEDI U ZEMLJI DALEKO OD ZAVIČAJA...
SRCA KOJA ZBLIŽAVA BOL STRADANJA...
NE MOŽE RASTAVITI BLJESAK RADOSTI...
JER POVEZIVANJE TUGOM JAČE JE U DUŠAMA...
OD VEZA OSTVARENIH U BEZBRIŽNOSTI I RADOSTIMA...
LJUBAV KOJA SE UMIVA SUZAMA OSTAJE ČISTA...ZANOSNA...I VJEČNA...